Proteklih su dana misli naših učenika i nastavnika ponajviše bile usmjerene na tužne obljetnice stradavanja naših gradova u Domovinskom ratu, posebice na grad Vukovar i njegove branitelje koji su podnijeli najveću žrtvu.
Mnogobrojne aktivnosti provodile su se na satovima povijesti i razredne zajednice gdje su, između ostalog, učenici pogledali dva kratka filma o ratnim razaranjima 1991. godine te su nakon toga prenijeli svoje misli na virtualnu ploču. Ovdje izdvajamo samo neke od njih te vas pozivamo da sve misli naših učenika pročitate na https://cutt.ly/zg3yrqy
Moj tata, hrvatski branitelj, rekao mi je: „Prošlost je neki puta jednostavno samo prošlost, no stvari koje su se dešavale u Domovinskom ratu, a pogotovo u Vukovaru ne smiju se nikada zaboraviti. Trebamo biti svjesni kroz što su ljudi prolazili i kakvi su se gnjusni činovi izvršavali. Danas ne trebamo stvarati nikakvu mržnju prema Srbima jer i oni su ljudi, ali nikad se ne smije zaboraviti kakvi su odnosi bili između nas.“ Istaknula bih njegove riječi: „Opraštam, ali ne zaboravljam.“
H.I.
Kada čujem riječ Vukovar u meni se bude različiti osjećaji. To su tuga, ali i veliki ponos. Osjećaj tuge za sve ljude koji su poginuli u gradu Vukovaru, pogotovo djeca koja su bila ni kriva ni dužna. Njima je bilo oduzeto djetinjstvo, snovi i sretan život. Podatak koji mi stalno tjera na suze je taj da je najmlađe dijete imalo samo 6 mjeseci. Ono još nije počelo živjeti,a već je ubijeno. Ne mogu shvatiti kako ljudi koji su to učinili mogu noću mirno spavati i živjeti. Uz osjećaj tuge osjećam i veliki ponos i zahvalnost svim braniteljima i civilima koji su se borili za našu Hrvatsku. Koji su prolili svoju krv i dali svoj život da mi danas imamo bolju budućnost. Nažalost brojne žrtve još nisu pronađene. Svim srcem se nadam da će svi dobiti svoje posljednje počivaliste i mjesto gdje mi možemo zapaliti svijeću i pomoliti se za njih i zahvaliti im na njihovoj žrtvi. I na kraju reću ću vam još jednu stvar ZAPAMTITE VUKOVAR!
Petra Jakop
„Stoji grad...
Pod kišom čelika, ognja i smrti
Gdje paklena sila svoj zadnji ples vrti
Stoji grad…
Vječan k'o narod, ponosno stoji
I posljednje dane dušmanu broji
Vukovar…
Iz majčinog krika sloboda se rađa
I uskoro bijela zaplovit će lađa
Do Sunca…
Iz krvi i bola niknut' će cvijeće
I nikada narod zaboravit' neće
Vukovar!“
(Hrvoje Hegedušić)
Smatram da je ovom pjesmom rečeno sve. Iskazujem veliku zahvalnost svih hrvatskim braniteljima i sudionicima Domovinskog rata što su nam omogućili slobodnu i našu Hrvatsku. Rado ćemo se prisjećati svake godine, 18.11., vaše žrtve, Žrtve za Vukovar.
anonimno
Patnja, bol, nepravda, ugroza, jad. Sve si ove riječi osjetio. Nisi se predao. Stajao si čvrsto, odlučno. Pred neprijateljem si pokazao najveću hrabrost i zato ti Vukovaru HVALA!
L.Č.L.
Za Vukovarom moje srce bije, sa žrtvama grada što ih gusta magla krije.
Volim te Vukovare, ti si naša nada, naše Sunce što nas grije, u mislima mojim najmilije.
Lucija Rocek
Vukovare, grade razoren strahom i boli,
svako te hrvatsko srce iskreno voli.
Nosimo te u srcu svom
kao heroja ustrajnog u boju tom.
Nikada sjećanje prestati neće
dok se Hrvat ovim svijetom kreće.
I svi neka znaju da uspomena ti si,
da domovinu svoju u srcu nosim
i time da sam Hrvat silno se ponosim.
Pavla Ribić